Diva stars

Objavljeno: 28.04.2007., subota

Dogodilo se!

Weeee pipl, sretna sam. Jako sam sretna! Znate da sam u jednom postu (ako ste pročitali) da mi se sviđa jedan frend kojeg sam nedavno upoznala, e pa... Jučer smo bili zajedno, mmm. Tako mi se sviđa... Baš sam sretna! Jedno prođe, drugo dođe! Treba se pomiri s istinom, što je tu je, ne treba žaliti za ničim.
Bila sam jučer vani, bilo je super, danas idem isto, vjerovatno. Trebala sam ići kod Frana na rođendan, ali mi se neda baš. Žao mi ga je kad sam mu obečala, ali nemam volje, ne znam ja to društvo u Crikvenici, a i ne privlači me ni Galija ni Pub, ne znam... Još ću razmisliti, ipak mi je on jedan od najboljih frendova!
No sutra je motorijada, tj. moto susret, cool. Idem ako Bog da! Bit će dobro, samo da opet ne bude srajna k'o prošle godine, no ne želim o tome!

Idem sad, ali prije toga da zahvalim na lijepim komentarima od collection i drugih, hvala ljudi!
Budete dobili izvještaj kako mi je bilo ovih dana, sad vas pozdravljam, i uživajte... pusa i pa-pa

Objavljeno: 24.04.2007., utorak

Prijatelji

Zašto ja nikad nisam imala pravu frendicu, ili frenda, neku osobu kojoj mogu sve reći, kojoj mogu reći što me muči, što osjećam, ili što mi smeta? Ovako; moje društvo je valiko, ima nas dosta cura, ima i dečkiju, i normalno nemožeš jednom reč a drugima ne, tako da svi si međusobno sve govorimo! E to mene muči, tu nastane problem, u društvu se nalazi osoba koja ima jezičinu to neba i nazad (znam da se reče do poda, ali to je mala mjera za ovu osobu). Rečem joj sve i ona meni reče, ali ona moje dalje širi, a ja njezino zadržim za sebe, mislim da se radi o toj osobi, jer drugi nitko nema kontakta s njim (mojim bivšim) netko prenosi njemu sve što ja rečem, tj. njegovom frendu i onda on njemu, i onda ja dobijem jezikovu juhu, umjesto da me više pusti na miru. Za mene je ta veza gotova i ne želim više o tome, ali on i dalje govori da nismo sve riješili, a što se mene tiče jesmo! Zaista mi je pun kufer svega, ovih dana nikako da se smirim, želim da sve to bude iza mene!
Shvatila sam da ne smijem nikome reči svoje tajne, jer meni u mom društvu nema pravih prijatelja, nego samo površnih, možda jedna ili dvije osobe kojima ja vjerujem, one znaju koje su! Zaista sam se razočarala....
Idem sad, čujemo se sutra... bye-bye

Škola

Škola još traje otprilike mjesec i pol, i gotovo! Još malo. Preživjet ću i to, nadam se, dao Bog :). Ocjene moram malo popraviti, i sve će biti ok. Neću toliko izlaziti, uhvatit ću se knjige. Jučer smo saznali da pišemo nacionalne, ipak, jer je bilo govora da će pisati samo strukovne škole. Jedino dobro je što nećemo pisati strani jezik, Bogu fala! Pisat ćemo samo matematiku i hrvatski.
Nakon toga dolazi najljepše doba u godini, ljeto!! Onda mozak na pašu, naći negdje poslić i zaraditi koju pinku. Nažalost sve što je lijepo kratko traje, ali opet ljeto se vraća, pa onda... nema problema.
U nedjelju je moto susret u Novom, jedva čekam, bit će ludnica. U subotu bi trebala ići van u Crikvenicu, moj Fran (naj fred) slavi rođendan, ali ne znam oće me stara pustiti, jer stalno govori kako sam vani stalno, da moram više učiti jer je sad kraj školske godine, ima pravo na neki način.
A u petak, kao i svaki, su karaoke na našoj 'Gljivi'. Nadam se da ću moć ić na svo troje, ako me stara pusti i ako budem mogla, to je malo previše, tri dana za redom, a treba se onda odlučit.
Sva sreća, što je sad, u utorak, Prvi maj, pa nemamo nastavu do srijede, stići ću i naučiti i ići van.
Idem sad, moram još napisai domaću zadaću i onda u školu. Bye-bye, pusa

Objavljeno: 22.04.2007., nedjelja

zaboravljeno, preboljeno...

Život ide dalje, život brzo prolazi... reče jedna pjesma, tako i jest. Život ide dalje, s njim ili bez njega. Moj ide bez njega, ali doći će već netko drugi, netko koga ja zaslužujem. Tješi me to što sam ja njega ostavila, a ne on mene! On je kriv za prekid, ja sam mu ga i ostvarila. Neka sam.
Sinoć kad je tome došao definitivni kraj, osjetila sam neko olakšanje, zaspala sam istog trena, bez da sam se probudila u noći, naspavala se! I definitivno mi je lakše. Pomogli su mi su mi i moji prijatelji i prijateljice da to izliječim do kraja, zahvaljujem im se! I prije negoli smo nas dvoje prekinuli, dok smo još bili skupa, počeo mi se sviđati jedan frend, i danas smo puno pričali ja i on, uvijek me on razveseli, nedavno smo se upoznali i odonda mi je simpatičan. Mislim, nije da se ja nečemu nadam sad, ali sve mi se više sviđa! Videt ćemo šta će bit od toga. Danas sam se čula sa bivšim, mislim s dečko s kojim nisam bila u vezi zbog daljine, ali par puta smo se našli i... tako to. On je stvarno zgodan, i bila sam jako zaljubljena u njega, ako sam njega mogla prebolit, mogu i ovoga, jer mu nije ni do gležnja po izgledu. No frks! Idem sada. Pozdrav!

E da, da vam rečem prije nego li odem da vam rečem ovima koji su mi ostavili komentare, nekad vam ne mogu komentirat jer neće da mi ubaci komentar, ali vas čitam, imate dobre blogove, a neki super pozadine...


Pozdrav!

Objavljeno: 21.04.2007., subota

je li moguće...

Pa ovako, neke stvari bi jako željela promijeniti, ali ne znam je li to moguće... Kao prvo može li se nekog samo tako zaboraviti??? Ja uporno pokušavam ali ne mogu, znam da moram, ali ne ide... Pogotovo kad mi ta osoba fali, a i zove, Jednostavno ne ide.Što ako sam se zaista zaljubila? Što onda? Ne smijem to, to mi sad ne treba. Dečki su bića bez poštovanja, i ne smijem se samo tako zaljubiti u nekoga. Uvijek me povrijede, i ništa od toga ne bude. Vidjet ću, moram prijeći preko toga i nastaviti živjeti s činjenicom da je gotovo, morala sam to prekinuti dok je vrijeme.
No dobro, da vidimo što da prvo promjenim, s čime da počnem, možda da si promjenim frizuru, malo skratim kosu, ili...? Možda da počnem slušat neku drugu vrstu glazbe? Da... možda dapromjenim obleku? Ili??
Možda je to sve s promjenama opće glupa ideja, mislila sam da ako napravim neku promjenu da ću ga zaboraviti, ili barem manje misliti na njega? Š to da radim, fakat nisam pametna!!
Možda sam ja sve to samo umislila. Sad mi tek to prolazi kroz glavu, možda jednostavno trebam vremena da ga prebolim, samo koliko??? Treba mi izlazak, jučer me stara nije pustila jer sam bila bolesna i još primam injekcije, pa... Ali bio je tamo!!! Znala sam da je tamo, bila sam tako ljuta na staru jer me nije pustila.
Zašto se meni to dešava, zašto ja, zašto, jesam li ja to zaslužila? Jesam li zaslužila da mi to napravi?
Niti sam ga prevarila, niti sam mu lagala, ništa, a on meni tako. Imam neki osjećaj da mu je svejedno, da mu nije baš tako stalo koliko je govorio da je, i sve to. Ali opet zašto me zove? Zašto?
Imam toliko pitanja u glavi, a niti jedan odgovor... Mrzim to!
Svi mi kažu nije on za tebe, ali ja si to ne mogu utuvit u svoju glavu, dok je samnom je drugačiji, a onda opet... Mah, neću se opet vraćat na isto, nemam snage, moram razmisliti što dalje i kako... Možda mu oprostim, ali ako se to desi, onda ću ispast glupa i naivna, onda ću ostat bez ponosa, itd. Ako mu oprostim pet će se to desit, strah me, ali bojim se da mi nema spasa. Oprostila bi mu i ne bi! Nisam pametna!
Idem sad, moram malo učiti, ako budem mogla.
pa-pa

Objavljeno: 20.04.2007., petak

pa da počnem!

Evo ponovo počinjem pisati blog, ponovo sam u igri,moj stari blog je i dalje u funkciji, ali želim neku promjenu.
Istina i u životu želim neku promjenu, dosta mi je monotonog života, odlučila sam nešto promjeniti, a kako ne mogu promjeniti sve odjedamput morala sam krenuti od malih stvari. Zapisala sam si i neke želje, koje bi promjenilia. Mislim da sam shvatila neke stvari u životu, šta smijem šta ne i šta je dobro za mene a što nije. Odlučila sam ne više tako vjerovati svakome na riječ, i neću toliko bit popustljiva. Nema šanse da radim nekome dobro što škodi za mene, napravila sam to koliko puta i opekla se, da više nema šanse. učim na svojim greškama. Neću sad puno pisati o tome. dosta zasada! bolje da krenem... pa-pa

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.